Vjerovali ili ne, postoji 2 vrste straha: Pravi i lažni.
Pravi strah javlja se u trenutku kad je ispred vas situacija koja je potencijalno opasna za vaš život i tjelesno zdravlje. Kažem pravi zato sto stvara reakciju „bijega ili borbe“ koja je u tom slučaju opravdana. Tu nema šta dodat. Kad se pokrene, prepustite se i dovest će vas do sigurnosti.
Lažni strah javlja se kad vaša podsvijest zaključi da u budućnosti može dogoditi nešto što vam se neće svidjeti. To ne znači da je opasno za vas, samo da ćete se možda osjećati tužno, posramljeno ili frustrirano, ako nastavite u tom smjeru.
Ipak, gospodin ego zaključi da to nije prihvatljivo jer jedan dio, povrijeđeno dijete u nama nije odraslo. Još uvijek vjeruje da je bespomoćno i podigne alarm. Mozak još više ubrza, pobjegne dublje u iluziju budućnosti i zaključi da će ta moguća emocionalna bol dovesti do raspada vašeg sistema. Da će vas svi napustiti i da ćete zauvijek biti gubitnik/ca i umrijeti.
Budući da podsvijest ne zna razliku između misli i stvarnosti, tijelu i svijesti šalje zaključak, rezultat procesuiranja okoline: Panika. Opasnost. Ipak, dio podsvijesti zna da je to laž, pa se buni i šalje osjećaj zbunjenosti jer reakcija ne odgovara okolini.
Rezultat: Miks Straha, Panike i Zbunjenosti koji smrzne jedne, a druge ubaci u frustraciju i ljutnju. Dobrodošli u svakodnevnicu modernog čovjeka.
I, što ćemo sad? Predlažem da primijenimo mudrost grčkih filozofa, i krenemo svjesno tamo gdje podsvijest iavako ionako ide, htjeli mi to ili ne…
*** Ove vježbe mogu potaknuti otpore u vama. To je normalan dio procesa. Podsvijest se odupire promjeni, to joj je djelomično i posao. Na vama, na svijesnom dijelu je odgovornost da izađete iz zone ugode i prođete kroz otpore…
1) Zamislite situaciju koja u vama budi strah/ nelagodu /frustraciju
2) Pitajte se: Što je najgore što se može dogoditi? I što nakon toga? (Par puta za redom)
3) Prije ili kasnije doći ćete do kraja ili se počet vrtiti u krug. To znaći da se tu krije neko energetsko „zamrznuće“. U tom trenu vaš mozak je zaključio da nema dalje, da je to kraj, smrt i pokrenuo paniku.
4) Stavite ruku na dio tijela gdje osjećate taj strah i paniku i recite, kao da s puno ljubavi i strpljenja tješite dijete/ prijatelja: U redu je. Umislio si si to. Dešava se i najboljima. Nije kraj svijeta. Daj si minutu i napravi korak dalje.
5) Duboko udahnite, izdahnite i doslovno napravite korak dalje, istupite van iz te ideje, iz te panike i straha u drugi, čisti prostor
Nakon ove vježbe, u slijedećih dana obično će vam dolaziti uvidi tj. zdravije misli. Prihvatite ih. Dajte im šansu. To vam je prilika za više slobode i samopouzdanja.