Naš mozak ne voli previše nepoznanica, pa onda tamne prazne prostore ispuni pretpostavkama koje s vremenom narastu u uvjerenja.
To je super mehanizam, dok ne dođe do sukoba realnosti i pretpostavke. Kad se situacija odigra suprotno očekivanjima, nastupa otpor, frustracija i ljutnja. Zašto?
Jer ne volimo biti u krivu, to zahtijeva promjenu, a to nam se ne da. Mi smo većinom bića koje vole komfor, poznato i tek povremenu novinu da nam ne bude dosadno.
Budući da je u prirodi agresija i ljutnja
dosta dobar mehanizam za preživljavanje i očuvanje stečenih komfora, a promjena je uvijek skupa (teško je mijenjati se), onda je mozgu logičnije pokrenuti proces frustracije i ljutnje da zaštiti pretpostavku nego priznati grešku i promijeniti pretpostavku.
Na nama je da u tom trenu razbistrimo um i potaknemo ga da još jednom sagleda situaciju, uzme u obzir sve podatke i donese novi, bolji zaključak ili pretpostavku.
U prvom članku otkrili smo kako energetski promijeniti naše stanje, što je super za trenutnu situaciju, ali dugoročno ne osigurava da se promijenila naša podsvijest. Zato trebamo ući dublje u sebe, i preispitati naše zaključke.
Često su zaključci u podsvijesti potpuno drugačiji, suprotni našim svjesnim uvjerenjima (baš zato ih i je tako teško prepoznati i promijeniti).
Odgovor je u vibraciji oprosta i u spremnosti na postavljanje pitanja…
Vježba:5-15 min
1) Zapitajte se ( i pritom budite objektivni) Što se točno dogodilo. Zanimaju vas samo podaci u ovom trenutku. Što ste vidjeli i što ste čuli.
Npr: Iako sam se čini, i najvjerojatnije je istina da je netko ljut kad se dere na vas, stvarne činjenice su da osoba vrlo glasno priča dok maše rukama. Činjenica su također riječi koje govori.
Pretpostavke i zaključci su nešto drugo. To je sljedeća faza vježbe.
2) Vezano uz situaciju koja Vas je „okinula“, koje su vam pretpostavke? Koja su vam bila očekivanja? Koje su vaše osude? Odgovori na ova pitanja donijet će vam uvide u razloge iza vaše frustracije i ljutnje…
Vratimo se na naš primjer:
Bili smo u situaciji gdje se osoba dere na nas. Logična pretpostavka je da je osoba ljuta, da je donekle agresivna prema nama. Logičan zaključak je da smo napadnuti, da se trebamo braniti, da je ta osoba nepoštena prema nama i da je vrijeme za obranu i protunapad, za koji nam je potrebna ljutnja.
3) Ipak, postoje i druge opcije, druge perspektive, točke gledišta:
Pogledajte još jednom situaciju i recite: Otvaram se za sve mogućnosti, za nove perspektive i točke gledišta…
Postoje li neki drugi razlozi zbog kojeg se ovo događa? Postoje li dublji uzroci ispod površine?
U našem primjeru, osoba se dere na nas, ali stvaran uzrok je dublji od ljutnje. Osoba se dere jer je već ušla u mod obrane u protunapada, vjerojatno i prije nego što je vaš razgovor započeo. Osoba je ljuta jer je to lakše nego prihvatiti da se osjeća nesigurno ili povrijeđeno i izravno to reći.
4) Sad dolazimo do faza prihvaćanja tih drugih opcija i slanja oprosta sebi i drugima.
*Oprostiti nekome ili sebi ne znaci da odobravate to ponašanje, samo znači da ste spremni otpustiti prošlost, naučiti iz nje i pokušati naći neko drugo rješenje, po mogućnosti neko koje vas zbližava s drugima i sa sobom.
Na našem primjeru, došli smo do ideje da se osoba ljuti i napada, jer se ne osjeća sigurno, na nama je da u tom trenutku oprostimo sebi za ljutnju i pretpostavke koje izlaze kao reakcija, da oprostimo toj osobi na ljutnju i agresiji koju izražava i da se otvorimo na druge mogućnosti, na akciju koja će nas ZBLIŽITI i pomoći nam da stvorimo život koji želimo živjeti, život s manje drame i više radosti.
5) Zadnja faza je da pokušate doći do konkretnih akcija koje će vas zbližiti.
U našem primjeru, možda je nužno ispričati se osobi iako je njena reakcija prevelika, ne zato što odobravamo reakciju, nego zato sto prihvaćamo da to radi iz dubljeg osjećaja povrijeđenosti s kojim možemo suosjećati. Mnogo puta, ta jedna gesta dovoljna je da u potpunosti promijeni situaciju i pokrene proces ponovnog zbližavanja. Nekad će biti i teže od toga.
***U ovom primjeru ispred nas je bila osoba koja je ljuta, ali često smo mi ti koji se prvi počnemo ljutiti. Ova vježba služi i za te slučajeve, kao i sve druge situacije u kojima redovito primjećujete da se u Vama pojavljuje frustracija, ljutnja, agresija bijes ili slične emocije.